NOVA DEMOKRATIJA

PREDLOZI STAVOVA I MERA ZA RESAVANJE KOSOVSKOG PROBLEMA, USAVRSAVANJE ZASTITE NACIONALNIH MANJINA I STATUSA AUTONOMIJE U DRZAVNOM UREDJENJU REPUBLIKE SRBIJE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Kao visenacionalna zajednica Republika Srbija, kao i Savezna republika Jugoslavija, nuzno se suocavaju sa nizom manje ili vise otvorenih pitanja medjunacionalnih odnosa. Srpsko-albanski spor oko statusa Kosova i Metohije, zahteva od svih politickih cinilaca neodlozno, jasno i dovoljno detaljno definisanje stavova i predloga mera za prevazilazenje krize u medjunacionalnim odnosima.

Ova kriza je vec proizvela u slucaju Autonomne pokrajine Kosova i Metohije, krupne stetne posledice i preti prerastanjem u katastrofu nesagledivih razmera. Nova demokratija ovim dokumentom izrazava svoje predloge stavova i mera.

OPSTI STAVOVI

1. Nova demokratija smatra da se otvoreni problemi medjunacionalnih odnosa mogu resavati ne samo afirmisanjem principa narodnog suvereniteta i jednakosti gradjana, nego i autonomijama razlicitih oblika za manjinske etnicke grupacije u Srbiji, odnosno SR Jugoslaviji. Autonomija u drzavnom uredjenju Republike Srbije i SR Jugoslavije treba, s jedne strane, da stvori okvir za izrazavanje specificnih nacionalnih identiteta etnickih manjina, a sa druge strane, da bude cinilac kohezije i stabilnosti Republike Srbije i SR Jugoslavije.

2. Postojanje autonomnih pokrajina Kosova i Metohije i Vojvodine u postojecem ustavnom poretku Republike Srbije, kao integralnih delova Republike Srbije i elemenata drzavnog uredjenja SR Jugoslavije predstavlja polaznu pretpostavku za resavanje medjunacionalnih odnosa, zastitu nacionalnih manjina i usavrsavanje statusa autonomije uopste.

3. Zahtevi za usavrsavanjem zastite prava nacionalnih manjina, kao dela korpusa ljudskih sloboda i prava, zahtevaju ustavnu redefiniciju nadleznosti, organizacije i odnosa autonomne pokrajine kao integralnog dela Republike Srbije. Sadrzina ove redefinicije, odnosno prosirenje nadleznosti, treba da obuhvati sve grane vlasti a narocito zakonodavnu i izvrsnu.

4. Sadrzina ovog ustavnog redefinisanja autonomne pokrajine treba da obuhvati ustavom garantovano propisivanje samostalnog izvornog delokruga autonomne pokrajine u kome organi autonomne pokrajine samostalno vrse zakonodavnu i izvrsnu funkciju vlasti. Pored ovog izvornog delokruga, autonomna pokrajina moze da ima i deo nadleznosti koji Republika prenosi Zakonom, radi ostvarivanja vece efikasnosti i prilagodjavanja prilikama u pojedinim delovima Republike. U izvrsnoj funkciji vlasti, u celini, ustav treba da sadrzi opstu pretpostavku nadleznosti u korist organa autonomnih pokrajina.

5. U izvornom delokrugu organa autonomne pokrajine treba da budu sledeci poslovi:

ostvarivanje i zastita sloboda i prava coveka od interesa za gradjane koji zive i rade na teritoriji autonomne pokrajine;

planiranje, radni odnosi, zastita na radu, zaposljavanje, socijalno osiguranje, kao i drugi ekonomski i socijalni odnosi od interesa za autonomnu pokrajinu;

zastita i unapredjenje zastite covekove okoline kao i druga okolinska prava;

zdravstvena i socijalna zastita, drustvena briga o omladini, obrazovanje i kultura, fizicka kultura, javno informisanje;

osnivanje javnih sluzbi od ineteresa za autonomnu pokrajinu;

utvrdjivanje samostalnih prihoda autonomne pokrajine i revizija javnih prihoda i rashoda;

planiranje ciljeva i realizacija privrednog, naucnog, tehnoloskog, regionalnog i socijalnog razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, organizacija koriscenja prostora u skladu sa Prostornim planom Republike Srbije, politika i mere za usmeravanje i podsticaj razvoja, ukljucujuci i razvoj nedovoljno razvijenih podrucja pokrajine;

robne rezerve autonomne pokrajine;

organizaciju i rad pokrajinskih organa;

i druge odnose i poslove od interesa za autonomnu pokrajinu saglasno Ustavu.

6. Republika Srbija moze pojedine poslove iz svoje nadleznosti da prenese zakonom na pokrajinske organe pod uslovom da za njihovo izvrsenje pokrajinski organi obezbede sredstva. Organi Republike Srbije ostvaruju puni nadzor i kontrolu nad vrsenjem prenesenih poslova.

7. U vrsenju svojih ustavom i zakonima utvrdjenih prava i duznosti, pokrajinski organi su duzni da, obzirom na populacionu strukturu stanovnistva u pokrajini, narocito vode racuna o stvaranju uslova za ostvarivanje nacionalnih individualnih i kolektivnih prava svih gradjana na teritoriji autonomne pokrajine.

8. U skladu sa nacelom ustavnosti i zakonitosti, Ustavni sud Republike Srbije vrsi ustavno-sudsku kontrolu svih opstih akata organa i organizacija u autonomnoj pokrajini ukljucujuci i statut i zakone autonomne pokrajine.

POSEBNI PROBLEMI REALIZACIJE AUTONOMNOG STATUSA KOSOVA I METOHIJE

Polazeci od prethodnih opstih stavova, a uvazavajuci realno politicko stanje medjunacionalnih tenzija na Kosovu i Metohiji, Nova demokratija smatra da je od prevashodnog znacaja resavanje problema na Kosovu i Metohiji putem implementacije principa siroke autonomije za ovaj region a na osnovu gore pomenutih opstih principa.

Ovaj nacin resavanja problema podrazumeva obostrano (Srbi i Albanci) uvazavanje medjunarodno utvrdjenih nacela u oblasti zastite prava nacionalnih manjina, Povelje Ujedinjenih nacija, Stavova OEBS-a o ovim pitanjima (Zakljucni dokument Drugog sastanka konferencije o ljudskoj dimenziji KEBS-a i Saveta Evrope u Kopenhagenu 1990. godine, Izvestaj sa sastanka KEBS-a o nacionalnim manjinama u Zenevi 1991.godine, Okvirna konferencija za zastitu nacionalnih manjina Saveta Evrope 1994. godine, itd.) kao i noviju politicku i ustavnu praksu u resavanju slicnih problema u svetu.

1. Raspad SFRJ je maksimalno pogorsao, vec duboko poremecene odnose izmedju Srba i Albanaca na Kosovu i Metohiji. Kao rezultat tih poremecaja doslo je do formiranja vanlegalnih, paralelnih, jednonacionalnih, albanskih drustvenih i drzavnih struktura, suspenzije autonomnog statusa Kosova i Metohije i najzad do pojave oruzanog terorizma. Sve to je dramaticno negativno uticalo na ostvarivanje ljudskih sloboda i prava u celini. Relevantni politicki dijalog o resavanju ovih pitanja ne postoji. Umesto dijaloga prisutno je stalno suceljavanje medjusobno suprostavljenih zahteva. Albanski polliticki lideri zastupaju stav da se ljudska prava i nacionalne slobode Albanaca mogu izraziti i obezbediti samo kroz nezavisnost i secesiju Kosova i Metohije od Republike Srbije i SR Jugoslavije. U srpskom politickom zivotu su prisutni stavovi da problem srpsko- albanskih medjunacionalnih odnosa ne postoji u znacajnom obimu ili da se pojave secesionizma i terorizma mogu resiti samo konsekventnom primenom sredstava drzavne prinude, bez politickog dijaloga.

2. Da bi se prevazislo sadasnje stanje i izbegli rizici pogorsavanja postojece situacije, neophodno je uspostavljanje odnosa poverenja izmedju Srba i Albanaca i neodlozni pocetak dijaloga izmedju ovlascenih predstavnika Republike Srbije i SR Jugoslavije, s jedne strane, i politickih predstavnika Albanaca sa Kosova i Metohije, sa druge strane. Slozenost problema upucuje na postupno resavanje, metodom "korak po korak", uz pomoc medjunarodne zajednice u organizaciji dijaloga i formulisanju mera za uspostavljanje poverenja. Konstruktivni dijalog ne moze da pocne ako ucesnici dijaloga prethodno postavljaju medjusobno iskljucive preduslove, ne vodeci racuna o izricitim stavovima medjunarodne zajednice o nepovredivosti granica drzava, nastalih na teritoriji bivse SFRJ.

3. U skladu sa opstim stavovima, izrazenim u ovom dokumentu, neophodno je prava nacionalnih manjina shvatiti ne samo kao individualna prava pojedinaca vec i kao odredjena kolektivna prava etnickih i nacionalnih manjina. U tom smislu Republika Srbija bi garantovala sledeca individualna i kolektivna prava:

pravo na upotrebu maternjeg jezika u privatnom i javnom opstenju;

pravo na sopstvena udruzenja;

pravo na sopstvene ustanove;

pravo na odrzavanje kontakata sa svojim maticnim drzavama i narodima;

pravo ucesca u medjunarodnim i regionalnim nevladinim organizacijama;

pravo na upotrebu i isticanje nacionalnih simbola;

pravo srazmernog ucestvovanja nacionalnih i etnickih grupa u javnim sluzbama i organima drzavne vlasti Republike Srbije i Savezne republike Jugoslavije.

4. Pripadnici nacionalnih manjina i nacionalne manjine, kao kolektiviteti, uzivaju punu pravnu zastitu kako svih opstih ljudskih i gradjanskih prava, tako i posebnih prava nacionalnih manjina. Posebna individualna i kolektivna prava nacionalnih manjina ne mogu se ostvarivati suprotno Ustavu i zakonima kao i medjunarodno proiznatoj obavezi nacionalne manjine na lojalnost prema drzavi u cijem su sastavu.

5. U cilju zastite posebnih prava nacionalnih manjina, ustanovljava se:

Republicki savet za zastitu prava nacionalnih i etnickih grupa;

Pravobranilac sloboda i prava nacionalnih i etnickih grupa (Ombudsman);

pravo obracanja medjunarodnim institucijama u kojima je predstavljena SR Jugoslavija.

6. Obzirom na populacionu strukturu Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija i prava nacionalnih manjina na obrazovanje na sopstvenom jeziku u sistemu osnovnog i srednjeg obrazovanja, osnivaju se posebna odelenja ili skole sa albanskim nastavnim jezikom. U tim skolama, obavezan nastavni predmet bio bi i ucenje srpskog jezika i pisma kao sluzbenog jezika Republike Srbije. U pogledu materijalno-finansijskih uslova, prosvetnog nadzora i svih ostalih relacija prema organima vlasti u pokrajini i Republici, ovakve prosvetne ustanove imaju isti status kao i sve druge prosvetne institucije (odeljenja, skole) na teritoriji Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija. Ustanove viseg i visokog skolstva, koje zele da izdaju punovazna dokumenta o profesionalnom osposobljavanju, moraju imati nastavne planove i programe koje ocenjuju i odobravaju nadlezni organi Republike na predlog organa autonomne pokrajine. Finansiranje takvih institucija treba obezbediti doprinosima polaznika ili drugih samostalnih pravnih lica.

U nastavnim planovima i programima osnovnog i srednjeg obrazovanja, mora biti zastupljeno i posebno proucavanje istorije i kulture albanske nacionalne manjine.

ORGANIZACIJA VLASTI U AUTONOMNOJ POKRAJINI

1. Organizacija vlasti u autonomnoj pokrajini se utvrdjuje u skladu sa Ustavom SR Jugoslavije a na osnovu Ustava Republike Srbije, utvrdjuje se Statutom autonomne pokrajine kao njenim najvisim pravnim aktom.

2. Statut usvaja pokrajinska skupstina dvotrecinskom vecinom glasova poslanika. Ukoliko se poslanici iz redova jedne od nacionalnih grupacija apsolutnom vecinom ne sloze sa predlozenim tekstom statuta, citav postupak se ponavlja. Ako ni u drugom glasanju, pokrajinska skupstina ne bude u stanju da usvoji statut, privremenu odluku o uredjenju pokrajinskih organa vlasti donosi Narodna skupstina Republike Srbije.

3. Statut mora obezbediti srazmernu zastupljenost svih nacionalnih grupacija na svim nivoima organizacije vlasti.

4. Sudsku vlast na teritoriji autonomne pokrajine vrse redovni i specijalizovani sudovi u skladu sa Ustavom SR Jugoslavije, Ustavom Republike Srbije, Statutom autonomne pokrajine i zakonima.

Organizacija sudova u Pokrajini, kao i izbor sudija, vrsi se u skladu sa principom nezavisnosti suda a na osnovu odredbi ustava, statuta pokrajine i zakona.

5. Skupstina autonomne pokrajine ima pravo da zahteva da skupstina republike razmatra posebna pitanja koja se ticu ostvarivanja prava i duznosti autonomne pokrajine i pojedinacnih i kolektivnih prava pripadnika nacionalnih manjina i drugih nacionalnih i etnickih grupacija.

6. Ukoliko se zakonom ili drugim propisom SR Jugoslavije ili Republike Srbije povrede autonomna prava utvrdjena Statutom, Skupstina autonomne pokrajine je ovlascena da pokrene postupak pred nadleznim ustavnim sudom.

REGIONALIZAM I DECENTRALIZACIJA

Nova demokratija se zalaze za princip visestepene i funkcionalne decentralizacije vlasti, koja ima za cilj kako usavrsavanje individualnih i kolektivnih prava i sloboda, tako i stabilnost drustva i jacanja svih njegovih resursa. Otuda Nova demokratija smatra da je princip regionalizma komplementaran sa principom redefinisanja autonomija, tj. da princip regionalizma treba uvesti u kompleks pitanja usavrsavanja individualnih i kolektivnih ljudskih prava i prava nacionalnih manjina. Princip regionalizma polazi od ekonomskih, kulturnih, demografskih i drugih specificnosti pojedinih regiona te smatra da afirmacija ovih specificnosti u svim delovima Republike Srbije, otuda i na Kosovu i Metohiji bitno doprinosi slobodnom izrazavanju nacionalnog identiteta, kulturnih vrednosti i ljudskih sloboda.

POLITICKI KONTEKST AUTONOMIJE KOSOVA I METOHIJE

Politicki kontekst predstavlja bitan determinirajuci cinilac dogovornog resavanja medjunacionalnih problema na Kosovu i Metohiji. Taj kontekst je, za sada, veoma nepovoljan. Lideri Albanaca na Kosovu i Metohiji odbijaju lojalnost Republici Srbiji i SR Jugoslaviji, pa je otuda sporna mogucnost dijaloga i sporazuma. Takodje, svaki oblik resenja, albanski lideri smatraju kao prelaznu kategoriju ka secesiji i nezavisnosti Kosova i Metohije, sto je u suprotnosti sa principima medjunarodnog prava i stavovima medjunarodne zajednice. To bitno onemogucuje implementaciju politickih resenja koja bi bila kohezioni faktor stabilnosti Republike Srbije i SR Jugoslavije.

Konacno, pojava organizovanih teroristickih aktivnosti OVK, pokazuje intenciju da se podizanjem spirale nasilja medjunarodna zajednica uvede u resavanje medjunacionalnih problema na Kosovu i Metohiji na nacin koji je neprihvatljiv Republici Srbiji i SR Jugoslaviji.

Ovo dovodi do jacanja ekstremnog srpskog nacionalizma, koji Albancima sa Ksoova i Metohije osporava inace legitimna prava slobodnog izrazavanja vlastitog nacionalnog i kulturnog identiteta, te nastoji da minimizira realno postojece medjunacionalne probleme na Kosovu i Metohiji. Takodje, ovo podstice slucajeve krsenja ljudskih prava i prekoracenja sluzbenih ovlascenja.

Imajuci u vidu ovaj politicki kontekst, Nova demokratija smatra da su prioritetni politicki zadaci otvaranje zvanicnog dijaloga izmedju politickih predstavnika Srba i Albanaca i realizacija niza mera za uspostavljanje poverenja (skolstvo, zdravstvo, mediji, itd.). Kao narocito znacajnu meru za uspostavljanje poverenja, Nova demokratija predpostavlja zajednicki napor Srba i Albanaca na suzbijanju terorizma na Kosovu i Metohiji i krsenja ljudskih prava (mesovite srpsko- albanske komisije).

Nova demokratija smatra da je siroka autonomija Kosova i Metohije, u okviru Republike Srbije i SR Jugoslavije jedino prihvatljivo resenje koje uvazava interese Albanaca sa Kosova i Metohije za slobodnim izrazavanjem vlastitog identiteta, ali i interesa Republike Srbije za ostvarenjem punog suvereniteta na celini svoje teritorije.

Nova demokratija se zalaze za saradnju sa medjunarodnom zajednicom u resavanju medjunacionalnih sporova na Kosovu i Metohiji, u smislu pomoci medjunarodne zajednice u organizovanju dijaloga i implementaciji medjunarodnih principa i standarda u resavanju ovih problema.

Nova demokratija smatra da bi odsustvo dijaloga i razumnog politickog resenja proizvelo veliki rizik po mir i stabilnost regiona Balkana, pa apeluje na sve zainteresovane strane, a pre svega na politicke lidere Albanaca sa Kosova i Metohije, da odustanu od ekstremnih ili improvizovanih resenja.

Beograd
19. mart 1998. godine