GRADJANSKI SAVEZ SRBIJE

PREDLOG ZA POCETAK RESAVANJA KRIZE NA KOSOVU

Kriza na Kosovu i Metohiji je jedan od najvecih, ako ne i najveci problem sa kojim se Srbija danas suocava. Gradjanski savez Srbije smatra da je neophodno sto pre pristupiti resavanju ovog pitanja, jer je to jedan od uslova za prevazilazenje sveopste krize u kojoj se zemlja nalazi, kao i za njen povratak u svetske tokove. Zbog toga, GSS javnosti nudi svoj predlog za pocetak ozbiljnog dijaloga i pregovora o Kosovu.

Vlast u Srbiji i Jugoslaviji vec deset godina ignorise problem Kosova i oslanja se na represiju koja po prirodi stvari ne moze dati nikakve rezultate. Pri tom, rezim zavarava i najsiru javnost u Srbiji, precutkujuci dubinu kosovskog problema i koristeci ga samo za svoje dnevnopoliticke i propagandne potrebe. Istovremeno, Kosovo je preraslo u medjunarodni problem velikog znacaja, kojim se bave mnoge medjunarodne institucije i bez cijeg resavanja nema povratka Srbije i Jugoslavije u medjunarodnu zajednicu. Medjutim, bez inicijative drzavnih organa, kriza se ne moze pomeriti s mrtve tacke.

S druge strane, Albanci, kao gradjani Srbije, potpuno su prestali da ucestvuju u ekonomskom, politickom, obrazovnom i kulturnom zivotu zemlje. Oni izgradjuju paralelni zivot, paralelenu privredu, obrazovne institucije, ukljucujuci i paralelni politicki sistem. Kao rezultat produbljivanja kosovske krize Albanci se sve vise udaljavaju od Srbije i Jugoslavije kao svoje zemlje i prakticno traze novi identitet, bilo u povezivanju s Albanijom kao maticom, bilo u izgradnji nove nezavisne drzave. U poslednje vreme je doslo i do pojave terorizma, sto jos izrazenije namece potrebu da se bez odlaganja pristupi resavanju krize na Kosovu.

Ako posmatramo skorasnju istoriju Kosova, videcemo da se radi o odnosima dominacije politicke elite jednog naroda nad drugim - menjale su se samo pozicije, jednom su to bili Albanci, drugi put Srbi. Otuda obe strane i danas traze slicno resenje. Bore se za sopstvenu dominaciju, a ne za zajednicki zivot.

Pretpostavke za pregovore

GSS je uveren da pregovori o Kosovu moraju da pocnu bez odlaganja. Resenje treba traziti uvazavajuci realnosti, tako da se zadovolje teznje svih naroda na Kosovu da zive slobodno i ravnopravno. Nesumnjivo da postoje zajednicke vrednosti koje dele i Srbi i Albanci: mir i stabilnost u regionu; vladavina prava i postovanje osnovnih ljudskih i gradjanskih prava, ekonomska saradnja sa susedima i na Balkanu; integracija u regionalne i svetske organizacije (Savet Evrope, OEBS, Evropska unija, Ujedinjene nacije, MMF, itd.). Medjutim, da bi otpoceo dijalog i pregovori, potrebno je kao znak dobre volje i zelje za uspostavljanjem medjusobnog poverenja, zadovoljiti i sledece pretpostavke:

1. Postovanje jednakih prava svih ucesnika u dijalogu, da bez prejudiciranja i uslovljavanja slobodno iznesu svoje predloge za resavanje kosovske krize.

2. Bezuslovna i najenergicnija osuda terorizma i svih nasilnih metoda za resavanje krize.

3. Ukidanje svih represivnih mera i svih oblika diskriminacije, a posebno diskriminatorskih zakona. Sva ljudska prava i slobode, zajemcena ustavima Jugoslavije i Srbije i medjunarodnim paktovima koji obavezuju Jugoslaviju, moraju se postovati u svakodnevnom zivotu.

4. Obnova sudskih procesa albanskim politickim aktivistima, u slucajevima kada postoji sumnja da su povredjena njihova osnovna prava, ukljucujuci zabranu mucenja i pravo na pravicno sudjenje.

5. Saglasnost o prisustvu posrednika koji bi imao zadatak da olaksa dijalog. Takvu licnost bi, na primer, mogla da predlozi Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS).

6. Stvaranje javnog mnjenja, narocito preko RTS-a, o hitnosti resenja krize na Kosovu. Svaki pokusaj da se Kosovo iskoristi za novo nacionalisticko i ideolosko raspaljivanje javnosti, onemogucio bi racionalni pristup ovom prvorazrednom drzavnom pitanju.

Pregovori

Ucesnici u pregovorima s obe strane treba da imaju pun pregovaracki legitimitet. Sve zainteresovane strane i politicke grupacije treba da budu zastupljene. Pregovori ne smeju biti tajni.

Razgovor treba voditi o dve grupe pitanja. S jedne strane, trebalo bi raspravljati o statusu Kosova i Metohije, a s druge, o pojedinacnim problemima - skolstvu, zdravstvu, informisanju i ljudskim pravima.

Ocigledno je da rezultat pregovora ne moze biti ni ocuvanje trenutnog stanja ni nezavisnost Kosova. Medjutim, sva ostala resenja treba pazljivo razmotriti bez predrasuda. Svaki eventualni ishod mora da bude rezultat kompromisa obe strane. Zbog toga, u ovoj fazi GSS ne zeli da nudi konkretna resenja, ali podrzava predloge koji za Kosovo predvidjaju sirok stepen autonomije i puno postovanje ljudskih prava za sve, kao i adekvatne mehanizme zastite prava i interesa srpskog i drugog nealbanskog stanovnistva.

Za sprovodjenje i postovanje postignutog sporazuma garantovali bi sami ucesnici u pregovorima, koji bi se dogovorili i o konkretnim merama za njegovo sprovodjenje i proveru pravog raspolozenja gradjana SRJ.

GSS predlaze da se vec na pocetku pregovora uspostavi zajednicka srpsko-albanska komisija za pracenje postovanja ljudskih prava na Kosovu. Ova komisija bi bila sastavljena od najuglednijih pravnika i drugih istaknutih licnosti.

Dogovor postignut u dijalogu legitimnih predstavnika Srba i Albanaca treba orociti na period od najmanje 10 godina. U ovom periodu obe strane bi se obavezale da nece ponovo pokretati problem statusa Kosova ako se dogovor postuje. Cilj je da se spreci rusenje postignutog dogovora od strane ekstremnih pojedinaca i grupa. U tom periodu trebalo bi nastojati da se Jugoslavija vrati u medjunarodne i regionalne organizacije i da krene putem demokratizacije i promene politickog i ekonomskog sistema.

Beograd, januar 1998.