DEMOKRATSKA STRANKA SRBIJE

Polazeci od cinjenice

da se situacija na Kosovu i Metohiji iz dana u dan pogorsava i da posledice ovakvog stanja mogu biti nesagledive;

da kosovski Albanci na razlicite nacine ne odustaju od zahteva za nezavisnim Kosovom;

da rezim u Beogradu, nastavljajuci komunisticku politiku koja se sprovodi vec vise od pola veka, ne pokazuje nikakvu spremnost da se postojece stanje izmeni;

da na Kosovu i Metohiji paralelno postoje srpska i albanska vlast i da u nekim delovima Pokrajine srpska vlast ne funkcionise;

da postoji realna opasnost da se kosovski problem do kraja internacionalizuje i resava ne samo bez Srba, nego i protiv Srba;

da sadasnja situacija odgovara u podjednakoj meri vlastima u Beogradu i vlastima samozvane "Republike Kosovo";

da se ubrzava iseljavanje preostalih Srba sa Kosova i Metohije, a narocito

da je ocuvanje drzavne celine Srbije neophodan uslov za opstanak celokupnog srpskog naroda i da je za ispunjenje tog uslova bitno valjano resenje problema Kosova i Metohije,

Demokratska stranka Srbije
donosi sledecu

DEKLARACIJU O KOSOVU I METOHIJI

Demokratska stranka Srbije

- ukazuje na to da problem Kosova i Metohije ozbiljno ugrozava stabilnost Balkana i daje povod za razlicite oblike medjunarodne intervencije;

- veruje da je kosovski problem isuvise slozen da bi smeo da bude predmet neodgovornog nadmetanja srpskih politickih stranaka programima koji ne samo sto ne nude resenje, vec , samo zarad trenutne stranacke koristi, prete da nanesu ozbiljnu stetu srpskim nacionalnim interesima;

- podrzava, u nacelu, Predlog demokratskog resenja kosovsko- metohijskog pitanja koji je sacinila Ekspertska grupa obrazovana od politickih stranaka koje su ucestvovale u srpsko-srpskom dijalogu o Kosovu i Metohiji, zato sto taj predlog pociva na osnovnom programskom opredeljenju Demokratske stranke Srbije o regionalizaciji Srbije;

- odbacuje ideju federalizacije Srbije, zato sto ona moze samo da ohrabri separatisticke teznje kosovskih Albanaca, oslabi drzavnu celinu i bude prvi korak ka dezintegraciji Srbije;

- ne prihvata ideju teritorijalne autonomije za kosovske Albanaca, zato sto je takvo resenje neprirodno i, u sustini, predstavlja getoizaciju i izolaciju samih Albanaca, sto svakako nije u njihovom interesu niti je primereno medjunarodnim standardima;

- ubedjena je da unitaristicko uredjenje Srbije predstavlja ozbiljnu smetnju demokratizaciji zemlje i sustinski ugrozava pravo gradjana da, kroz razlicite vidove regionalne i lokalne samouprave, uticu na politiku drzave, kao sto otezava i ravnomeran ekonomski razvoj ;

- zahteva dogovor svih relevantnih srpskih politickih faktora, uz obavezno ucesce Srba sa Kosova i Metohije, koji bi bio polazna platforma za razgovore sa predstavnicima kosovskih Albanaca;

- smatra da je poslednji cas da posle uspostavljanja srpskog nacionalnog konsenzusa zapocnu srpsko-albanski razgovori bez posredovanja medjunarodne zajednice;

- upozorava da su, posle srpsko-albanskog dogovora, neophodni raspisivanje parlamentarnih, regionalnih i lokalnih izbora i ustavna rekonstrukcija Srbije;

- podseca da, prema Ustavu Savezne Republike Jugoslavije, republika clanica svojim ustavom samostalno uredjuje organizaciju vlasti i lokalne samouprave, sto znaci da je resavanje kosovskog problema putem regionalizacije u iskljucivoj nadleznosti Republike Srbije.

U Beogradu, 28. januara 1998. godine