 |
Konsulat Kraljevine Srbije U Pristini
Pristina,20.novembra 1895.god.
Pov.no 104.
Gospodinu Gospodinu Stojanu Novakovicu,predsedniku Ministarskog
saveta, ministru inostranih dela, Beograd
Gospodine ministre,
Medju ovdasnjim Arnautima u nahiji i u varosi vlada groznicava
uzbudjenost.Kakvi sve glasovi dopiru do njih iz Carigrada ili
Soluna,nije mi poznato.Oni su strasno zabrinuti i neprestano se po
dzamijama dogovaraju.Posle takvih dogovora pojedini,koji medju Srbima
imaju svoje prijatelje i poznanike preporucuju ovima prijateljski,da
se cuvaju.Na jednom od takvih dogovora vodjena je rec i o tome,kako bi
trebalo ubiti mene,protu ovdasnjeg i jos sedam ili osam lica.Pojedinci
su mi vec preporucivali,da se cuvam.I jedna afera,koja se skoro
desila,pokazace najbolje strah Turaka.Pre dve-tri nedelje isao sam
ulicom sa zenom i,u jedan mah izadje jedan hodja na sred ulice i
prepreci mi put,sav usplahiren,krvavih ociju i nadrazenih zivaca.On mi
uzviknu:"Od tebe cemo poceti da koljemo!"Carsija kao da je ocekivala
da za ovim odmah ima da pocne stogod,pozatvarala je odmah ducane i-ja
verujem da nisam bio sa zenom,da bi zaista tom prilikom i bilo
cega.Razume se,sutra dan,kao sto obicno Turci cine,proglasili su da je
taj hodja lud,To je i vlast prihvatila,pa ga je pritvorila,a posle
cetiri dana pustila,te je tu skoro i po drugi put izazivao me na sred
ulice.Medjutim saznajem,da je on upucen da to cini ne bi li se kakav
skandal izazvao.
U opste Turci su prema Srbima tako ponasaju,da se valja bojati
skorih,vrlo nepovoljnih dogadjaja.Tu skoro su se u dzamiji
zaklinjali,da prekinu sve veze sa Srbima,da onoga,koji samo razgovara
sa Srbinom,smatraju kao izdajicu i djaura.Posle te zakletve niko u
konsulat ne sme da dodje i sam terdzuman mutesarifski,koji je imao
posla,morao je da se sakrije i zamece trag,dok je usao u Konsulat;
niko od Turaka ne svraca u ducan Srbinu niti mu uspet rec
progovori.Zato sto terdzuman pasin predaje u srpskoj skoli turski
jezik,nazivaju ga djaurom i tu skoro deca iz turskih skola poceli su
da ga kamenjaju.
U opste je stanje takvo,da svaki dan,koji prodje,ja brojim u dobivene
dane i od nekoliko dana vec se resavam da sklonim moju porodicu u
Srbiju.
To stanje pogorsala su jos i izvesca niskog konsula turskog,da,poznati
vam Bilal-aga nosi iz Srbije oruzje za ovdasnje Srbe i sad je vec
uzbudjenost tu na vrsku i ja ne znam sta je to sto je i do danas
odrzalo mir i glave hriscanske na ramenima. Meni je cast zamoliti
vas,gospodine ministre,da budete dobri obratiti paznju nadleznim na
ovo stanje,neka bi za vremena predupredili ono sto ce posle tesko
moci.
Izvolite primiti,gospodine ministre,uverenje o mom odlicnom
postovanju.
V.Konsul, Branislav Nusic
|